3 a.m.

Pitam se kako bi to izgledao moj dan bez problema,nepotrebnih priča,zvonjave mobitela,prijetnji uzvračenih istom mjerom,jednostavno dan bez brige o nečemu totalno nepotrebnom. Ali to nije moguće jer sam tu gdje jesam,jer sam okružena takvim ljudima i jer sam se sama birala. Sam pao,sam se ubio. Mada meni više pristaje sama izabrala,sama zaslužila,sama ostala. Međuljudski odnosi,ne,nikada…

Nastavi čitanje →

It hurts when the rain falls on his skin.

[IMG]http://26.media.tumblr.com/tumblr_lqod2jwzSQ1qevdrao1_500.jpg[/IMG] Počelo je vrijeme bez njega. Ne zaboravlja ga, ali mu se više ne nada… “Meni je svejedno,treba i tebi da bude.” Da,trebalo bi da mi bude svejedno,trebalo bi mnogo toga.Samo što stvari koje dobijemo nisu uvijek one koje želimo. Šta sam ja dobila? Razočarenje.Laž.Nostalgiju.Strah.Čežnju… Dok si ti onaj koji je dobio ljubav,potom si je…

Nastavi čitanje →

It's ok.

Više ne znam ni šta da kažem. Nikako da formulišem misli posljednjih dana.Osjećam… U glavi stoje savršene rečenice,gotovo toliko savršene da bi te zadržale u mome Sarajevu,ali one ne izlaze napolje.Ostaju zarobljene u mojoj glavi i bore se.Da izađu vani.Da ih moj naizgled jaki i odlučan glas otpjeva tebi.Da dođu do tvojih ušiju,tih malih prijemnika.Da…

Nastavi čitanje →

Just tonight.

Sve izgleda savršeno. Ti pored mene,povremeni zagrljaj. Osmijeh,tvoj i moj. Gudra,piva,cigare. Baš kao nekada… Osim što više to nismo mi. Slatka mala iluzija s vremena na vrijeme zavara ovo moje malo srce da nas ima,baš onda kada ono poludim dok mi držiš ruku i čvrsto me grliš.A to isto srce ti drobiš svojim rukama,stežeš ga…

Nastavi čitanje →

never mind,i'll find someone like you.

Nevjerovatno je sjediti pored nekoga ko ti je čitav svijet…a ne smiješ pružiti ruku i njome dotaći lice,njome obgrliti…ne smiješ poljubiti,niti reći išta… A najveći paradoks svega je što je ljubav obostrana. Oči te izdaju paša moj,one govore više nego ti sam. Nećemo se lagati,stalo ti je.Samo što je ponos čudna stvar.Ponos… Vidiš,ja sam svoj…

Nastavi čitanje →

požuri.

Spakuj kofere za daleki Štokholm,tvoje vrijeme dolazi. U tvome vremenu nema mene. A u mome vremenu tebe je i previše… Uspomene kao da iskaču iz uglova grada i prijete mi,dugim noćima,suzama,alkoholom i drogom. Previše je tebe u meni,previše te je u pivu koje ispijam, u svakome dimu jointa, u svakoj lajni koju izvučem. Previše te…

Nastavi čitanje →