Madame Satan

.

17.03.2012.

i prošlo je.

Znaš nevjerovatno je to,kako si od nekoga ko mi je bio čitav svijet postao neko koga silno želim vidjeti sa metkom u ćelu.Tek sada shvaćam koliko je zapravo tanka nit između ljubavi i mržnje.
Nevjerovatno je samo kako te savršeno mrzim a koliko sam te savršeno voljela,ali hej,ipak si ti taj koji me je naučio svemu,osim jednoga,nisi me naučio kako biti voljena.
Ti,kojem je sve ovdje posvećeno bilo si sada zamjenjen.
I šta da ti kažem,da je ljepši od tebe,nije,nije ni zgodniji,ne ne,fizički ti nije ni blizu.Ali znaš šta paša moj,poserem se ja na tu tvoju ljepotu kad ti nemaš srce,ljepota ode sa godinama,čak u ovom ludom vremenu možeš i da je kupiš,a srce ne možeš,a ni dušu,to nisu stvari koje se kupuju ili koje odu sa godinama,srce i umre,prestane da radi ali i tada voli.A duša... e pa vidiš,ona ti je vječna paša moj lijepi,a nju ne možeš kupiti svim novcem ovoga svijeta,niti je tvoja ljepota može nadomjestiti.
Ti si... pa ti si samo ljuštura koja će vremenom da istruhne i nestane.


Želiš da ti pričam o njemu? Sumnjam da to želiš.
On,moj mister Pravi,e pa on ti je,kako da ti kažem,za mene savršen. Naučio me onome čemu ti nisi,on je taj koji me svakim svojim pogledom diže visoko u nebo i svaki put iznova pokazuje razlog moje lude ljubavi prema njemu.Istina,daleko je od savršenog,ali i ja sam. Zajedno smo savršeni jer se savršeno volimo,a to je dovoljno,to je sve što mi je potrebno.



Stare greške se vračaju i dolaze na naplatu,začarani krug,ali je mu se izmičem jer više nisam ta,svi problemi sada neka idu k vragu,čak i ugovor koji sam imala sa njim,sve.
Vrijeme je da se smirim,da ostavim ono što sam najviše voljela,jer sada imam puno jači i draži opijum,tebe,gospon Pravi. Ti si nešto poput heroina.

15.09.2011.

3 a.m.

Pitam se kako bi to izgledao moj dan bez problema,nepotrebnih priča,zvonjave mobitela,prijetnji uzvračenih istom mjerom,jednostavno dan bez brige o nečemu totalno nepotrebnom.
Ali to nije moguće jer sam tu gdje jesam,jer sam okružena takvim ljudima i jer sam se sama birala.
Sam pao,sam se ubio.
Mada meni više pristaje sama izabrala,sama zaslužila,sama ostala. Međuljudski odnosi,ne,nikada mi nisu išli od ruke.
Kada govorim,kažem previše ili nešto što ne bih trebala pa sa ja ta koja ne valja.
Kada šutim,onda bi ispalo da kujem neke planove u glavi i opet ne bih valjala.
Vrijeme je da pošaljem sve u pičku lijepe materine i da se vratim alkohol,taj je uvijek bio prijatelj,bez obzira šutio ti ili govorio.


Mister Ilegal,šta ja da radim sa tobom? Ili prestani biti tako jebeno neodoljiv ili sredi situaciju dok se još da srediti.Dopustio si da te posječujem u bolnicu,da se brinem za tebe,sve si mi dopustio,čak i da te imam ali mi nisi znao reći da imaš djevojku niti da bi se trebao seliti u Njemačku.Dva udarca istovremeno,dobar,nisam ih odugo primila toliko.
Sviđam ti se ali imaš ozbiljnu vezu.Pa koji kurac onda radiš?
Zašto me onda zoveš da mi poželiš laku noć,zašto me braniš od sviju,zašto si mi rekao da ti baš ja trebam,zašto me nazivaš svojom,zašto smo svima jednina kada je tu zapravo trougao,i najviše me interesuje od svega,zašto me jebeno unatoč svemu činiš tako prokleto sretnom?!
Dužan si mi mnogo riječi,ali hej u bolnici si već,biće ti se lakše boriti za život odmah nakon što te izrešetam pitanjima,istinom i iskrenošću.
Nadam se da si spreman,ne zovu me đabe Lucifer.

Gospon Mafija,izazov te je bio ostaviti,i dalje je veoma rizično po mene.Nije valjalo što sam pustila da me zavoliš a onda otišla kao da ništa nije bilo.Ne,nevalja sam,ali mi oprosti,gazim tuđa srca da nadomjestim svoje.
Grudi su mi odavno prazne,fali im nešto bez čega se ne može.
Mister Ilegal polako vrača nadu da će tu nekada nešto opet biti ali istom tom silom i iznosi ove posljednje atome što su ostali u lijevoj strani grudnog koša.
Gospon Mafija,molim da me ostaviš na miru,razloge sam ti dala i ne želim da strahujem dan za danom da li će tebi pasti na pamet da ubiješ mene ili nekoga meni važnog.Jednostavno me pusti da idem,flastere da zakrpiš svoje rane nemam.Ne znam pružiti tu prvu pomoć,moraćeš je potražiti kod nekoga drugog.

A ti,bez obzira što te volim,počinješ da mi se gadiš.
Ne laži,moj broj je prvi koji bi okrenuo da saznaš da sutra umireš,zato ne laži da ga ne znaš.Nemaš ga možda u mobitelu,ali u glavi ti je neizbrisiv.

11.09.2011.

Ne brini,sjetim te se.

Ali zašto bih jednostavno kada sam sama po sebi komplikovana?

Lažem,i sebe i tebe,da mi je svejedno,da zaboravljam.
Lažem,njemu da te nema u meni.
A kako bih mu rekla da si se ti zapravio nastanio i pružio svoje korjenje u čitavom mome srcu?
Kako bih mu objasnila da je on samo nešto čime sebi udovoljavam?
Ja... postajem ti,uništavam ljude oko sebe emocionalno.
Mali slatki grijeh užitka u tuđem sjebu u svrhu vlastitog zadovoljstva.

Sebični kurvin sine,oči te izdaju.
Ta dva plava oka ne lažu,to je ipak posao tvojih prstiju.
Ne bole tvoje riječi koliko tvoja laž.

Ali ne zaboravi,u ovoj igri ja sam Lucifer.

"Ja sebe kunem,dok ulicom blatnjavom prolazim i nadu psujem..."

Iskušenje,da li si ti samo iskušenje,mister Ilegal šta ti zapravo hoćeš od mene?I zašto si tako jebeno neodoljivo šarmantan?

Rizik,ostaviti tebe gospon Mafija,e to ja nazivam rizik.

03.09.2011.

It hurts when the rain falls on his skin.


Počelo je vrijeme bez njega. Ne zaboravlja ga, ali mu se više ne nada…




"Meni je svejedno,treba i tebi da bude."
Da,trebalo bi da mi bude svejedno,trebalo bi mnogo toga.Samo što stvari koje dobijemo nisu uvijek one koje želimo.
Šta sam ja dobila?
Razočarenje.Laž.Nostalgiju.Strah.Čežnju...
Dok si ti onaj koji je dobio ljubav,potom si je poderao,zgužvao i bacio u smeće.Razbaciovao si se mojom dobrotom i željom da ispravim što je bilo.Koristio si što ti nisam znala reći ne,što nisam znala kako da se naljutim na tebe.Koristio si što sam ti dopuštala da budeš uvijek u pravu,čak i onda kada sam bila sigurna da nisi.
Išlo ti je na živce kada bih te obasipala pažnjom,a sada kada si je izgubio želiš je nazad.
Ti bi da ja vječno budem tu za tebe,ali da tebe nema kada je meni samo potreban zagrljaj.Ti bi da nastavim dalje i da mi bude svejedno ali ne bi da budem u vezi sa drugim.
"Vidim i u vezi si."
Zapravo jesam.I sada u potpunosti znam kako je biti ti a kako ja. Sada znam kako je kada te neko drži kao kap vode na dlanu,baš onako kao što sam ja tebe,sada znam kako je kada je nekome bitno samo da tebi ugodi i da ti dozvoli da bude po tvom,da se brine i da te voli,onako kao što sam ja tebe.
Ali,ima jedan problem...

Okrenula sam se i pogledala lice koje mi je čas prije toga ljubilo ćelo.Toliko ljubavi su mi poklanjale te plave oči u tom trenutku,činilo se da niko nikada tako nije voljeo.Zagrlila sam tog muškarca pored sebe ali spuštanje kapaka je bila pogreška.

Flešbek.
Milovala sam ti ruke dok sam slušala kako dišeš,zamišljala ludi scenario koji se odigravao u tvome snu.Ljubila sam ti oči,potom nos,pa usne,pa opet iznova tako dok nisi otvorio sanjive oči i privio me uz sebe.Tvoje usne su dodirivale moj vrat i lagano se kretale put mojih obraza.Jutro je mirisalo na ljubav i dim cigareta.Samo je jutro znalo koliko smo se u tom trenutku voljeli...

Otvorila sam oči i shvatila da to nisu tvoje ruke koje me grle,da te plave oči nisu ni približno plave kao tvoje ali i te ruke i te oči i taj muškarac u čijem sam naručju ležala su davali toliko ljubavi meni,meni koja pripadam tebi.Meni koja je samo željela da ti budeš tu kada otvori oči.Ležim pored njega i osjećam gađenje prema samoj sebi jer sam dozvolila da me nakon 8 mjeseci ljubi neko drugi,neko koga nikada neću moći voljeti jer... jednostavno nije ti.A ja sam zaboravila kako biti zaljubljena i umiljata djevojčica,zaboravila sam jer volim tebe koji me gura od sebe samo zato što ga je strah.
Osjećam se odvratno jer mu ne mogu uzvratiti nijedan iskren osmijeh niti zagrljaj,ali trudim se.Sada učim kako biti sretna bez tebe.



I misliš ti da se ja tebe ne sjetim? Samo jer ne okrenem broj il ne napisem poruku?

O sjetim se ja tebe, itekako. Svaku noc kad legnem u krevet k’o mala djevojcica naivno poljubim dlan, udahnem duboko i pusem sto duze mogu u dlan okrenut prema sjeveru, prema tebi u tom dalekom gradu.

Sjetim se ja tebe, vidiš.
Itekako te se sjetim…

22.08.2011.

It's ok.

Više ne znam ni šta da kažem.
Nikako da formulišem misli posljednjih dana.Osjećam... U glavi stoje savršene rečenice,gotovo toliko savršene da bi te zadržale u mome Sarajevu,ali one ne izlaze napolje.Ostaju zarobljene u mojoj glavi i bore se.Da izađu vani.Da ih moj naizgled jaki i odlučan glas otpjeva tebi.Da dođu do tvojih ušiju,tih malih prijemnika.Da ti pokažu šta je u meni.

Sve će biti okej,samo mi reci kako da ja preživim decembar bez tebe? On će doći,ti ćeš otići.A ja?
Ja ću biti u isto vrijeme svakog dana na svakome mjestu koje je bilo naše u decembru.



"Sjeti se decembra … Sjeti se snijega koji se sjaji pod uličnom svijetiljkom kao da je neko prosuo nekoliko tona dijamanata u prahu. Tog gluhog doba noći i mog smijeha … Sjeti se pičko. "

13.08.2011.

Space Bound

I šta ja da radim kada ti odeš?
Pomirila sam se ja sa činjenicom da ti odlaziš,ali ne i sa tim da te više neću vidjeti.To ne mogu.Ne mogu da u sovoj malenoj glavi spojim žice i da se ta lampica upali jer...
Kako ću ja?
Kako ću da te ne vidim,da ne staneš pred mene?
Kako ću ja preživjeti da ne gledam tvoj osmijeh gotovo svaki dan?
Kako da se pomirim sa tim da više neću moći da te grlim i gledam kako pričaš,kako motaš,kako sjediš?
Kako da preživim a da ne čujem tvoje disanje odmah iznad svoga uha?
Ja to ne mogu,ali moram.Znam da ću morati.Moraću...jer ti to želiš.
Želiš da budem sretna,želiš da nastavim kada ti odeš ali ti ne shvataš kako će to teško biti.
Ali ja nisam zaboravila da je onih 1% na mojoj strani,na strani koja bi tebe sjebala i koja bi ti upropastila životne planove.I upravo zbog toga ti poklanjam i tih 1%.Zašto?Paša moj,ako ti nisi sretan,ja to još manje mogu biti.
Ti,baš ti.Ti si me naučio kako da budem jaka,naučio si me svemu što sam ja sada,svemu za šta mi govore kako je najbolje kod mene.Ti si to stvorio,samo ti.I kako da tebe pustim da ideš? Ne želim ali drugog izbora nemam.
Svi naši razgovori o tvome odlasku bi se pretvorili u moju šutnju.Pitao bi šta mi je najednom,a ja nikada nisam mogla prevaliti preko usta da ne želim da ideš,samo bih složila najslađu facu što mogu i pitala šta ću bez tebe.Nasmijao bi se krajem usana,odlutao pogledom i rekao "Ma daaaj Madame,zaboravićeš me prije nego što misliš."
Neću glupane jedan,nikada.

Štokholm je daleko,otima mi te i ti mu se približavaš sve bliže.Ja ostajem sa svojim prljavim ulicama,našim mjestima,teškim koracima,ja ostajem u svome Sarajevu... ostajem sa nadom i čekanjem na naš sljedeći susret koji sigurno neće biti ni najmanje blizu.

I ne zamjeri mi što ti kradem dane,što tako silno želim da si stalno tu.Ne zamjeri jer,naši dani su ograničeni i sve ih je manje.
Daj shvati me,ja... volim te.

Obećaj mi da neću ostati samo sjena u tvojoj prošlosti?


07.07.2011.

Just tonight.

Sve izgleda savršeno.
Ti pored mene,povremeni zagrljaj.
Osmijeh,tvoj i moj.
Gudra,piva,cigare.
Baš kao nekada... Osim što više to nismo mi.
Slatka mala iluzija s vremena na vrijeme zavara ovo moje malo srce da nas ima,baš onda kada ono poludim dok mi držiš ruku i čvrsto me grliš.A to isto srce ti drobiš svojim rukama,stežeš ga toliko.I to boli.Ali ne mogu ti zamjeriti.Tebi nikada ništa nisam ni mogla. Samo tebi,samo za tebe,na sve sam spremna.

Dok vučeš dim,faca ti se blago krivi.Pogledaš me,nasmiješ i odlutaš svojim velikim plavim očima daleko,daleko u Štokholm...

Nasmijem se samo zato jer sam pored tebe,i znam da smo u tom trenutku vječni i da ćemo to ostati u mome malom mozgu,u mome srcu,u mome sjećanju.
Zagrlim te jako,kako bih bila sigurna da si tu jer,to je zapravo sve što trebam,trebam te tu,ovdje,pored sebe.Zagrlim te jako,da mi ne bi pobjegao u svoj Štokholm,da ne nestaneš i ne odlutaš u tuđe ruke.
Ti ne možeš,ne smiješ pripadati tuđim rukama. One nisu savršeno male poput mojih i neće te čuvati i boriti se da im ne isklizneš.Nećeš naći ruke koje će te u snu tražiti,pronalaziti u mokrome jastuku.Nećeš naći ruke koje će se perfektno uklapati u tvoje,koje će svu svoju ljubav da ti pokažu u samo jednom dodiru.

Pogledam te,onako kako samo ja znam,i trudim se da se ta slika u mojoj glavi sačuva zauvijek,da kada god bih zatvorila oči mogu da te vidim.Ove oči,ni njih paša moj više nigdje nećeš naći,jer nijedne neće biti boje kao moje,neće te gledati na način na koji samo moje znaju,a taj način ne mogu staviti u riječi.

Poljubim te,i želim da to potraje zauvijek,da ti poljupcem prenesm svu svoju ljubav,da napokon shvatiš koliko je ima u meni.I ta ljubav,ona je samo tvoja.Više nikada niko neće moći da je dobije,ti kada odeš nosiš je sa sobom.

Da li je potrebno da ti kažem da te volim?

Ali ne znam kako biti nešto što će ti nedostajati...


16.06.2011.

never mind,i'll find someone like you.

Nevjerovatno je sjediti pored nekoga ko ti je čitav svijet...a ne smiješ pružiti ruku i njome dotaći lice,njome obgrliti...ne smiješ poljubiti,niti reći išta...
A najveći paradoks svega je što je ljubav obostrana. Oči te izdaju paša moj,one govore više nego ti sam.
Nećemo se lagati,stalo ti je.Samo što je ponos čudna stvar.Ponos... Vidiš,ja sam svoj davno pogazila,prodala za nadu i sada bez ičega stojim na ivici čekajući vjetar da potpuno nestanem,jer nema onih ruku iza mene da me sapase u zadnji čas,da me privuku sebi.

Kažeš da prestanem sa drogama,pitaš zašto ih uzimam.
Pa debilčino jedna,samo ti si razlog,samo ti si uvijek i bio razlog. Znaš,svaka lajna me na tebe podsjeti,svaki jebeni đo...tako se osjećam bliže tebi.
Kažeš ne smijem,ti mi ne daš,a na pitanje ko si mi ti si samo spustio glavu i ušutao...promijenio si temu.
Šta je reći nakon svega?

Hajde pičko,reci na glas da ti je stalo!!!


Kunem ti se,nećeš otići bez pozdrava.
Kunem ti se,nećeš me zaboraviti.

07.06.2011.

trš.

Najgori osjećaj je zapravo saznanje da je nešto gotovo,da nema povratka,da nema jebene opcije replay.

04.06.2011.

požuri.

Spakuj kofere za daleki Štokholm,tvoje vrijeme dolazi.
U tvome vremenu nema mene.
A u mome vremenu tebe je i previše...
Uspomene kao da iskaču iz uglova grada i prijete mi,dugim noćima,suzama,alkoholom i drogom.
Previše je tebe u meni,previše te je u pivu koje ispijam,
u svakome dimu jointa,
u svakoj lajni koju izvučem.
Previše te je za mene.
Toliko te mnogo ima u svemu da me gušiš.

Da li da slažem da te ne volim?
Neću,šutnja je uvijek bila najbolja odbrana.

Zapali jo,spakuj kofere i zaboravi na mene.
A ja?
Ne brini ti za mene.



Stariji postovi